{"id":196,"date":"2012-11-16T20:40:29","date_gmt":"2012-11-16T20:40:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/?page_id=196"},"modified":"2012-12-15T21:20:46","modified_gmt":"2012-12-15T21:20:46","slug":"nas-zastitnik","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/?page_id=196","title":{"rendered":"NA\u0160 ZA\u0160TITNIK"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Legenda o Svetom Florijanu<\/strong><\/p>\n

U razli\u010ditim prikazima, koji pripadaju legendi, opisano je da je Florijan \u017eivio u rimskoj pokrajini Noricum (dana\u0161nja Austrija) u III. stolje\u0107u poslije Krista u vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana (243-316), reformatora rimske dr\u017eave, koji je uredio nov\u010dani sustav, gradio ceste, utvrde. Izgradio je i prekrasnu gra\u0111evinu u Splitu, zvanu Dioklecijanova pala\u010da, ali je u povijesti ostao zapam\u0107en kao vladar koji je nemilice progonio kr\u0161\u0107ane na cijelom podru\u010dju Rimskog Carstva kojem je pripadala i dana\u0161nja Austrija.<\/p>\n

Prema nekim legendama Florijan je, kao rimski \u010dasnik, \u017eivio u Lauriacumu, dana\u0161njem Enns-Lorchu, pokraj Linza (Austrija). Vjeruje se da je kao \u010dasnik bio zadu\u017een i za vatrogastvo, jer su jo\u0161 u Augustovo doba (63 godine prije Krista- 14 godina poslije Krista) u Rimu i svim pokrajinama Rimskog Carstva, gdje su djelovale rimske legije bile ustrojene vatrogasne postrojbe. Dosad to, me\u0111utim nije potvr\u0111eno, kao ni \u010dinjenica je li Florijan doista bio rimski vojnik.<\/p>\n

Autenti\u010dnom verzijom legende o \u017eivotu Svetog Florijana smatra se legenda \u201cPassio St. Florijan\u201d, koja je ostala u naslije\u0111u kao rukopis s kraja IX. stolje\u0107a. Ona ovako opisuje vrijeme i \u017eivot Svetog Florijana:<\/p>\n

“Kr\u0161\u0107ane su progonili za vrijeme vladavine cara Dioklecijana i Maximusa. U to vrijeme, na obalnom podru\u010dju Norciuma, funkciju namjesnika obna\u0161ao je Aquilinus, koji je nakon dolaska u Lorch, s velikim \u017earom za\u010deo “lov” na kr\u0161\u0107ane: \u010detrdesetoricu njih je ulovio i nakon dugog mu\u010denja bacio u tamnicu. Kad je za to saznao Florijan, u to vrijeme umirovljeni glavni \u010dinovnik, koji je tada \u017eivio u gradu Cetiumu (danas Zeiselmaur), po\u017eurio je u Lorch i sam izjavio da je kr\u0161\u0107anin,. Saznav\u0161i za to, namjesnik je od njega zatra\u017eio da prinese \u017ertvu bogovima, \u0161to je Florijan odbio. Ostao je dosljedan tomu i kad su ga stavili na muke. Na kraju je pala presuda. Naredili su da ga se s kamenom oko vrata baci s mosta u rijeku Enns.<\/p>\n

Osoba, koja ga je gurnula u rijeku, oslijepila je, a rijeka se upla\u0161ila i izbacila mrtvo tijelo na hrid, gdje ga je jedan orao \u010duvao s krilima sklopljenim u obliku kri\u017ea. Potom se pojavio svetac i pokazao jednoj \u017eeni mjesto gdje se tijelo nalazilo. Nakon pojave sveca \u017eena je upregla \u017eivotinje i odvezla se do rijeke Enns gdje je prona\u0161la mrtvo tijelo. U strahu od pogana, pokrila ga je slamom i granjem. Upregnute, \u017eedne \u017eivotinje toliko su se umorile putem do mjesta gdje se tijelo trebalo pokopati, da nisu mogle ni maknuti, tad se na \u017eeninu molbu iz zemlje otvorio izvor iz kojeg i danas izvire voda; osvje\u017eene su \u017eivotinje nastavile put i stale na mjesto koje je sveta ozna\u010dio. Zbog nemilosrdnih progona pokopali su ga brzo i kradomice. Nakon toga, kod groba su se zbila mnogobrojna \u010duda: zli duhovi su istjerani iz ljudi, bolesni su ozdravljivali i svaki je bolesni vjernik na tom mjestu nalazio olak\u0161anje svojih muka. Onih 4o kr\u0161\u0107ana umrlo je u tamnici. Sve se ovo dogodilo u blizini obale Norciuma u Lauriacumu, za vrijeme vladavine Dioklecijana i Maximusa, kada je Aqilinus bio namjesnikom”.<\/p>\n

Opisani doga\u0111aj zbio se 4. svibnja 304. godine i zbog toga je taj dan \u2013 4. svibanj prihva\u0107en kao Dan Svetog Florijana.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani su sa\u010duvali trajan spomen na Florijana i proglasili ga svecem. Na mjestu gdje je prema legendi sahranjen izgradili su oko 800. godine benediktinski samostan koji je kasnije pre\u0161ao u ruke augustinaca. Nazvan je “Samostan Svetog Florijana”. I danas postoji, nalazi se nedaleko od austrijskog grada Linza. U svom sastavu ima jednu od najljep\u0161ih crkava austrijskog baroka, koja je rasko\u0161na s veli\u010danstvenim orguljama i sedam velikih zvona. Dana\u0161nji izgled samostan duguje milanskom arhitektu Carlu Antoniu Carloneu, za\u010detniku izgradnje koja je trajala gotovo jedno stolje\u0107e.<\/p>\n

Sveti Florijan kao za\u0161titnik od vatre i za\u0161titnik vatrogasaca<\/strong><\/p>\n

Kult o Florijanu razvio se krajem VII. stolje\u0107a, kad je bio \u0161tovan kao pokrajinski svetac i za\u0161titnik provincije uz rijeku Enns od najezde, pale\u017ei i plja\u010dke Avara s istoka. Od tad postoji i prvi pismeni zapis (791. godine) u kojem stoji da je Karlo Veliki kod rijeke Enns odr\u017eao trodnevnu misu, mole\u0107i se Svetom Florijanu da pomogne njegovoj vojsci u borbi protiv Avara.<\/p>\n

Prvi zapis o Svetom Florijanu kao za\u0161titnik od po\u017eara potje\u010de iz XVI. stolje\u0107a, a pripisuje se Martinu Lutheru (1483-1546). U njemu stoji:<\/p>\n

“……. do sad su obo\u017eavali Sv. Laurentiusa kao sveca \u2013 za\u0161titnika od po\u017eara, a sad su ga zamijenili Sv. Florijanom\u201d.<\/p>\n

Po\u010detkom XVII. stolje\u0107a ime Svetog Florijana sve se vi\u0161e povezuje s vatrogastvom. Njegov lik pojavljuje se na vatrogasnim spravama i opremi. On je “Bo\u017eji svetac\u201d, \u201cVojnik vatre\u201d i branitelj od najstra\u0161nije elementarne sile-vatre.<\/p>\n

Kao za\u0161titnik vatrogasaca Sveti Florijan prihva\u0107a se tek po\u010detkom XIX. stolje\u0107a, tj. u vrijeme kad po\u010dinje organizirano vatrogastvo i kad se po\u010dinju ustrojavati dobrovoljna vatrogasna dru\u0161tva. Svetog Florijana, kao svog za\u0161titnika prihvatili su vatrogasci Europe (Austrije, Ma\u0111arske, Njema\u010dke, Hrvatske i dr.), vjerojatno stoga jer su smatrali da je bio rimski \u010dasnik u nekoj rimskoj legiji koja je imala zada\u0107u gasiti po\u017eara i spa\u0161avati imovinu, \u0161to se poput vatrogasaca zalagao za svoje bli\u017enje, nije zatajio kr\u0161\u0107ansku vjeru, hrabro je umro i nije se odrekao Isusa Krista.<\/p>\n

Sveti Florijan za\u0161titnik Hrvatskih vatrogasaca<\/strong><\/p>\n

Hrvatski vatrogasci prihvatili su Svetog Florijana krajem pro\u0161log stolje\u0107a po ugledu na europske vatrogasce. Osobito su ga slavili vatrogasci u sjevernoj Hrvatskoj, na podru\u010dju tzv. Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice koja je osnovana 1876. i djelovala sve do 1918. godine.<\/p>\n

U razdoblju izme\u0111u dva svjetska rada (1918.-1945.) u Hrvatskoj se i dalje neobi\u010dno \u0161tuje Sveti Florijan, podi\u017eu mu spomenike, postavljaju slike ili kipove u crkvama, u vatrogasnim domovima, na raskri\u017ejima cesta i putova, na zastavama dobrovoljnih vatrogasnih dru\u0161tava, obiteljskim ku\u0107ama…….<\/p>\n

Dan Svetog Florijana, 4. svibnja, tzv. Florijanovo, bio je dan pravog slavlja u dobrovoljnim vatrogasnim dru\u0161tvima. Vatrogasci su odlazili u crkve, odavali po\u010dast Svetom Florijanu, pozivali svoje sugra\u0111ane na razne sve\u010danosti, otvarali vatrogasne domove, posve\u0107ivali svoje zastave s likom Svetog Florijana, na javnim vje\u017ebama pokazivali svoje sposobnosti za akciju ga\u0161enja po\u017eara i spa\u0161avanja ljudi i imovine.<\/p>\n

Od 1945. godine do 1990. Sveti Florijan se nije slavio u Hrvatskoj, uklonjen je iz vatrogasnih domova, zabranjivane su i odba\u010dene zastave s likom Svetog Florijana i Sveti Florijan je slu\u017ebeno \u201cnestao\u201d iz vatrogastva.<\/p>\n

Godine 1991. tj. nakon progla\u0161enja slobodne i samostalne Hrvatske, Sveti Florijan se vra\u0107a u na\u0161a dobrovoljna vatrogasna dru\u0161tva i profesionalne vatrogasne jedinice. Obnavlja se ljubav i \u0161tovanje prema vatrogasnom za\u0161titniku. Prihva\u0107a se opet Dan Svetog Florijana (“Zakon o vatrogastvu, 1993.”). Vatrogasci pronalaze stare vatrogasne zastave s likom Svetog Florijana, \u0161tuju ga, obnavljaju njegove kipove i slike.<\/p>\n

Tako se primjerice pod nazivom “Akcija Sveti Florijan”, koju je organizirala Hrvatska vatrogasna zajednica, prikupljala nov\u010dana pomo\u0107 u domovini i inozemstvu za stradale vatrogasce i njihove obitelji i pomo\u0107 vatrogasnoj organizaciji u vatrogasnoj opremi i sredstvima za\u0161tite od po\u017eara. Vrlo je sli\u010dna i “Akcija Sveti Florijan” u prikupljanju i prodaji umjetni\u010dkih radova hrvatskih likovnih umjetnika.<\/p>\n

Budu\u0107i da se Sveti Florijan ponovo pojavljuje na novim zastavama vatrogasnih dru\u0161tava u Hrvatskoj na sjednici Predsjedni\u0161tva Vatrogasnog Saveza Hrvatske 3. o\u017eujka 1992. i Savjeta za organizacijska, kadrovska i materijalna pitanja 30. o\u017eujka 1992. godine prihva\u0107eno je izme\u0111u ostalog slijede\u0107e:<\/p>\n

“Po odluci dobrovoljnog vatrogasnog dru\u0161tva vatrogasna zastava s jedne se strane mo\u017ee izra\u0111ivati prema ovom opisu:<\/p>\n

Crvena tkanina plameno crvene boje, u sredini je lik Svetog Florijana (visine 45 cm) u boji na plavoj pozadini sa zlatnim elipti\u010dnim obrubom”.<\/p>\n

Prikazivanje lika Svetog Florijana<\/strong><\/p>\n

Iz opisa legendi o \u017eivotu Svetog Florijana, kao i povijesnih \u010dinjenica nije mogu\u0107e ni\u0161ta pouzdano re\u0107i o liku Svetog Florijana, a potankosti kao \u0161to su brkovi, brada, odora i sli\u010dno. Naj\u010de\u0161\u0107i prikaz njegova lika prepu\u0161tao se ma\u0161ti umjetnika, tako je primjerice u srednjem vijeku prikazivan kao konjanik i oklopnik, ponekad kao mladi\u0107 gotovo dje\u010da\u010dka lica, a ponekad \u010dak i kao starac. U mnogim prikazima on ima bradu, ponegdje brkove, a \u010desto je i golobrad, \u0161to zna\u010di da u tom pogledu ne postoji neko pravilo.<\/p>\n

Sveti se Florijan naj\u010de\u0161\u0107e prikazuje u odori rimskog \u010dasnika, no ima negdje primjera kad je i druk\u010dijim odorama. Dakle opet nema pravila i ponovo je to prepu\u0161teno umjetni\u010dkoj ma\u0161ti. U pogledu drugih obilje\u017eja naj\u010de\u0161\u0107e u lijevoj ruci dr\u017ei crvenu ili bijelu zastavu s kri\u017eem ili pak nema zastavu, a lijevu ruku dr\u017ei na srcu. U desnoj ruci dr\u017ei kabli\u0107, posudu, vedro, vr\u010d i sl. i vodom gasi po\u017ear ku\u0107e u plamenu. U nekim prikazima kabli\u0107 ili posude dr\u017ee an\u0111eli koji polijevaju vodom ku\u0107e koje gore. Vrlo \u010desto uz njega se pojavljuje i mlinski kamen (simbol mu\u010deni\u0161tva), koji podsje\u0107a na na\u010din na koji je pogubljen.<\/p>\n

Sveti Florijan na podru\u010dju grada Kri\u017eevaca<\/strong><\/p>\n

Obzirom na tradiciju vatrogastva na ovom podru\u010dju, pojavljivanje lika Svetog Florijana vrlo je \u010desto na ovom podru\u010dju, od slika u crkvama, kipovima na raznim mjestima te kapelica.<\/p>\n

Najzna\u010dajnija je crkvica Svetog Florijana smje\u0161tena u samom centru grada Kri\u017eevci, po kojoj je i taj trg dobio ime, Florijanski trg.<\/p>\n

Zatim tu se nalazi i kip Svetog Florijana na pro\u010delju crkve Svetog Roka u gornjem gradu u Kri\u017eevcima, a jedan kip Svetog Florijana nalazi se i u parku u Markovi\u0107evoj ulici ispred ku\u0107e obitelji Tru\u0161\u0107ek.<\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Legenda o Svetom Florijanu U razli\u010ditim prikazima, koji pripadaju legendi, opisano je da je Florijan \u017eivio u rimskoj pokrajini Noricum (dana\u0161nja Austrija) u III. stolje\u0107u poslije Krista u vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana (243-316), reformatora rimske dr\u017eave, koji je uredio … Nastavi \u010ditati →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"onecolumn-page.php","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-196","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/196","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=196"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/196\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":719,"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/196\/revisions\/719"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.jvp-krizevci.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=196"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}